First Balkan War/Hrvatski

From eRepublik Official Wiki
Jump to: navigation, search
Languages: 
EnglishIcon-English.png
HrvatskiIcon-Croatia.png
Prvi Balkanski rat
Map of Prvi Balkanski rat
Date 20. srpanj 2008. –
2. kolovoz 2008.
Location Balkanski poluotok, Istočna Europa
Result Mirovni sporazum
Territorial Changes Grčka, s izuzetkom Središnje Grčke je okupirana od strane Turske.
Fights 3698
Belligerents
Flag-Turkey.jpg Turkey
Volunteer Fighters
Flag-Iran.jpg Iran
Flag-Indonesia.jpg Indonesia
Flag-Greece.jpg Greece
Flag-Romania.jpg Romania
Flag-Bulgaria.jpg Bulgaria
Volunteer Fighters
Flag-Pakistan.jpg Pakistan
Commanders and Leaders
Flag-Turkey.jpg Selcuk1907
Flag-Turkey.jpg Nevugila
Flag-Turkey.jpg Berkwhy
Flag-Greece.jpg Rathen Holton
Flag-Greece.jpg John Daker
Flag-Romania.jpg Shoby
Flag-Romania.jpg Alex Craciun
Flag-Pakistan.jpg Senor Schlong
Flag-Pakistan.jpg AgentChieftain
Flag-Bulgaria.jpg KARDAM2008

Prvi balkanski rat (First Balkan War) bio je sukob u jugoistočnoj Evropi koji je počeo kada je Turski Kongres proglasio rat Grčkoj.
Rat je završio 2. kolovoza 2008. Primirje je potpisao novi predsjednik Turske Phaedrus Lidox i John Daker predsjednik Grčke. Balkanski rat je smatran najkrvavijim ratom u povijesti eRepublika (gledano po okupnom broju borbi), dok ga u tome nije pretekao Prvi Svjetski rat 30. Kolovoza 2008.

Pozadina sukoba

Nakon političkog udara u Grčkoj koji uklanja predsjednika Capelli King i postavlja Rathen Holton u Predsjedništvo, mala ali glasna grupa Grčkih građana počela je voditi Demonstracije u znak protesta protiv turske vlasti. Dvije glavne optužbe su bile: Turska invazija Izraela i odbijenica Turske vlade da se ispriča za Genocid Armena. Grčka vlada je zauzela neutralan stav i nije službeno podržavala proteste, ali u interesu slobode govora nije poduzela daljnje akcije gašenja protesta. Protesti su trajali tjedan dana, kada je Turska vlast optužila Grčku vladu da podržava daljnje proteste, nakon što je predmet protesta postao osnivač Turske, Mustafa Kemal Atatürk

Glasine of Ratu

Kako protesti u Grčkoj nisu popuštali. Grupa turskih građana počela je pozivati na tursku invaziju Helenske Republike. Turska vlada je šutila o tome danima prije nego što je predsjednik Selcuk1907 izašao pred Kongres i službeno predložio objavu rata 15. srpnja 2008. Kongres je glasao protiv predloga za rat sa Grčkom gotovo jednoglasno, i izgledalo je da će se izbječi teški rat.

Nakon toga, veliki broj Turskih građana počeo je javno i glasno da simpatizira Grčku, a turski predsjednik je opet izašao pred kongres, zahtjevajući rat. Kongres je nakon toga podržao drugi prijedlog, te je 19. srpnja 2008 proglašen rat protiv Helenske Republike i Grčkih saveznika, Bugarske i Rumunjske.

Bugarska Neutralnost

Bugarska je proglasila namjeru ostati neutralna u sukobu, pošto su imali vojnu suradnju sa Grčkom i Turskom. Ipak, Turska je zanemarila Bugarski predlog i napala je Bugarsku na dva fronta. Bugarski građani i političari protestirali su protiv rata, tražići mir na Balkanu i u Turskoj. Turska vojska nastavila je operacije na bugarskom ratištu cijeli dan prije nego što je turski predsjednik Selcuk1907 konačno zapovjedio potpuno povlaćenje vojnih snaga sa Bugarsko-turske granice i izdavanje članka o potpisivanju primirja. Za vrijeme trajanja sukoba, mnogi bugarski, grčki i ostali građani i političari osudili su turske napade te su pozivali na brzo potpisivanje o primirju.

Vojne operacije

Bugarsko ratište

Ratna Statistika

Ukupno Bitki 2 (Turska 0 : Bugarska 2)
Borbe Pobjedio Turska 49 : Bugarska 47
Izjednačeno 28
Ukupan Broj Bitki 147

Grčko ratište

21. srpnja, 2008, turske vojne postrojbe prešle su Grčku granicu u zapadnoj Trakiji i [[Aegean Islands|Egejskim otocima]. Grad Alexandroupoli je pao preko noći pod napadom Turske vojske, i grčki vojnici su se povukli u Makedoniju. Tijekom slijedećeg tjedna, pod napadima udruženih snaga Turske vojske i plaćenika, grci su polako gubili jednu regiju za drugom. Makedoniju i Kreta su pale 23. srpnja, a Epirus, Aegansko otočje, Attica, Thessaly i Ionski otoci su pokoreni u naredna dva dana. Turska vojska je imala podršku od strane plaćenika iz cijelog svijeta i bili su financirani od strane turske riznice. Za usporedbu, grčka vojska je patila od niskog zdravlja i nedostatka oružja, a grčka riznica nije imala dovoljno financija da plati jaku grupu plaćenika.

23. srpnja u pokušaju da spasi Grčku, tadašnji dopredsjednik John Daker, pristupio je Pakistanskom predsjedniku Senor Schlongu i predlaže hitnu izmjenu FIST Sporazuma čime bi se omogućio pristup Grčke FIST'u. Grčka je prihvaćena od strane većine osnivača FISTa i Grčka je dobila uvjete da spriječi okupaciju od strane Turske. Turska je žestoko kritizirala odluku i pokušala je blokirati pristup Grčke na sudu, ali bez uspjeha, jr je tužba odbačena i članovi FIST'a su počeli slati pomoć u Grčku kroz Rumunjsku.

Kombinirane zajedničke vojne snage Rumunjske, Grčke, FIST i međunarodne snage su se na kraju našle u zadnjem grčkom gradu Lamia u Centralnoj Grčkoj. Koalicija je uspješno branila taj grad sve do predsjedničkih izbora u kolovozu. U Turskoj je izabran novi predsjednik Phaedrus Lidox, a John Daker je izabran u Grčkoj. Dva nova predsjednika vrlo brzo potpisuju primirje koje je završilo ono što je dotada bio najkrvaviji rat u povijesti.

Ratna Statistika

Bitke 33 (Turska 0 : Grčka 33)
Borbe Pobjedio Turska 1601 : Grčka 223, Rumunija 1350
Izjednačeno 521
Ukupan Broj Bitki 3695

Zaključak i posljedice

Glasine o miru i izbori

29.srpnja 2008. Turski ministar rata nevugila je u jednom komentaru u grčkim novinama napisao "Turska...je poslala sporazum o miru [Rathen Holtonu, Grčkom Predsjedniku]." Predsjednik Holton je brzo opovrgnuo glasine koje su govorile da nikada Grčkoj nije bio predložen mir, jer su Ministri Vanjskih Poslova Grčke ostali u kontaktu sa Turskim Predsjednikom selcuk1907 i Ministrom Rata nevuglia tijekom slijedečih nekoliko dana. Nakraju je tijekom vrhunca izbora Turska prekinula sve kontakte sa Grčkom.

01.kolovoza, najveće stranke u Turskoj oformile su koaliciju kojoj je bila namjera da se izabere Müdafaa-i Hukuk Cemiyeti iz onrche za Predsjednika stranke. Stotine lažnih glasova dane su od strane Turske koalicije u pokušaju da se prevagne u korist onrche jer su u predviđanjima izbora vodili Phaedrus Lidox i Turkish Liberation Front, prevagnuvši sa preko 60% glasova tijekom noći. Administratori eRepublika pažljivo su nadgledali Turske izbore te su na kraju poništili skoto 500 lažnih glasova.

Atenski sporazum

Atenski sporazum bio je izglasam u danima poslje izbora od strane John Daker iz Grčke i Phaedrus Lidox iz Turske. Sporazum nije bio javno objavljen i strane ga nisu potpisale, ali je sporazum predviđao Grčkoj povratak svih regija. Sporazum je predočen Administratorima eRepublika na uvid 04.kolovoza, koji su međutim odlučili da sporazum nije važeči.

Status Grčkih Otoka

Večina bivših Grčkih Otoka nakon rata ostala je pod okupacijom Turske. Predsjednici i Phaedrus Lidox bili su u razgovorima sa Cristianom Badeom, managerom eRepublika za igrače, u pokušaju za povratak Grčkih Otoka, ali su administratori odlučili da bi ručno prebacivanje svega u prethodno stanje oduzelo previše vremena.

Sve što sam mogao sam napravio, pričao sa programerima igre, međutim ne možemo vam pomoći u ovoj situaciji. Programerima bi oduzelo previše vremena prebacivanje svih entiteta, izrada GRR računa za nove i tako dalje, jer je to pretežno posao koji se mora obaviti ručno. Nakon izlaska v1 verzije uvesti če se Oslobodilački ratovi za vas.
Zaista mi je žao što ne mogu učiniti više, ali nadam se da razumijete situaciju. Vjerujte mi, sve sam pokušao (radi toga je bilo potrebno ovoliko puno vremena da vam damo odgovor).
Cristian Badea, u E-mailu za John Daker

Unatoč ovom razvoju događaja, John Draker je nastavio sa naporima za Hellensku neovisnost na svim Grčkim otocima.

Rat opet izbija

04. prosinca 2008., Turska ponovno izglasava rat Grčkoj i taj događaj se naziva početak Drugog Balkanskog Rata.