Difference between revisions of "First Balkan War/Hrvatski"
m |
(remove incorrect categories for translated articles) |
||
Line 84: | Line 84: | ||
|3695 | |3695 | ||
|} | |} | ||
− |
Revision as of 01:19, 26 June 2013
Languages: | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
This page's translation is incomplete!
You can help by completing the translation. For more information, see Help:Translating Pages.
|
Rat je započeo 20. srpnja 2008., a završio 2. kolovoza 2008.
Turska je zaratila i sa Bugarskom pošto je Bugarska imala aktivan MPP sa Grčkom.
Prvi balkanski rat (First Balkan War) bio je sukob u jugoistočnoj Evropi koji je počeo kada je Turski Kongres proglasio rat Grčkoj.
Rat je završio 2. kolovoza 2008. Primirje je potpisao novi predsjednik Turske Phaedrus Lidox i John Daker predsjednik Grčke.
Nakon politickog udara u Grčkoj koji uklanja predsjednika Capelli King i postavlja Rathen Holton u Predsjedništvo, mala ali vokalna grupa Grčkih građana počela je voditi Demonstracije u znak protesta protiv turske vlasti. Dvije glavne optužbe su bile: Turska invazije Izraela i Turska vlada odbija da se ispričava za Armenski genocide.
Grčka vlada je zauzela neutralan stav i nije službeno podržavala proteste, ali u interesu slobode govora nije preuzela daljnje akcije gašenja demonstracija.
Demonstracije su trajale tjedan dana, kada je Turske vlast optužila Grčku vladu da oni podržavaju demonstracije, nakon što predmet protesta je posta osnivač Turske, Mustafa Kemal Atatürk
Contents
Glasine of Ratu
Grčki protest nije popustio. Grupa turskih građana počela je pozivati za tursku invaziju Helenske Republike. Turska vlada je šutila o tome danima prije nego što predsjednik Selcuk1907 je došao pred Kongres i službeno predložio objavu rata je 15. srpnja 2008. Kongres je glasao protiv predloga za rat sa Grčkom gotovo jednoglasno, i izgledalo je kao da neće biti rata.
Međutim, kada je veliki broj Turskih građana počeo javno da dodaje njihovu podršku za Grčku, turski predsjednik je opet otišao pred kongres, moleći za rat. Drugi prijedlog za rat je izglasan na 19. srpnja 2008, te je proglašen rat protiv Helenske Republike i Grčkim saveznicima, Bugarske i Rumunjske.
Bugarska Neutralnost
Bugarska je proglasila namjeru ostati neutralna u sukobu, pošto su imali vojni pacts sa Grčkom i Turskom. Ipak, Turska je zanemarila Bugarski predlog i napali su Bugarsku na dva fronta rat. Bugarski građani i političari protestvovali su protiv rata, moleći za mir na Balkanu i sa Turskom.
Turske vojne operacije trajale su u bugarskom kazalištu rata za cijeli dan prije nego što je turski predsjednik Selcuk1907 konačno izdao puno opozivanju snage iz Bugarsko-turske granice i potpisivanje primirja.
Bugarsko Ratište
Ratna Statistika
Bitke | 2 (Turska 0 : Bugarska 2) |
---|---|
Borbe Pobjedio | Turska 49 : Bugarska 47 |
Nerešeno | 28 |
Broj Bitaka | 147 |
Grčko ratište
21. srpnja, 2008, turske postrojbe prešle su Grčku granicu u zapadnoj Trakiji i Egejskim otocima. Grad Alexandroupoli je pao preko noći pod napadom Turske vojske, i grčki vojnici su se povukli u Makedoniju. Tokom sljedećeg tjedna, grci su polako gubili jednu regiju za drugom. Makedonija i Kreta su pale 23 srpnja, a ostale regije su pokorene kroz dva sljedeća dana. Turska vojska je imala podršku od strane plaćenika iz cijelog svijeta i bili su financirani od strane turske riznice. Za usporedbu, grčka vojska je patila od niskog zdravlja i nedostatka oružja, a grčkia riznica nije bila dosta velika da bi skupila jaku grupu plaćenika.
23. srpnja u pokušaju da spasi Grčku, tadašnji Vice President John Daker, prilazi pakistanskom predsjedniku Senor Schlong i predlaže hitnu izmjenu FIST Sporazuma koji će omogućiti da se Grčka pridruži FIST'u. Grčka je prihvaćena od strane većine osnivača FIST i Grčka je dobila uvjete za obrambenu potporu od država članica FIST. Turska je kritizirala odluku i pokušala je blokirati Grčke, ali bez uspjeha i članovi FIST'a su počeli slati pomoć u Grčku kroz Rumuniju.
Kombinirane zajedničke vojne snage Rumunjske, Grčke, FIST i međunarodne snage su se na kraju našle u zadnjem grčkom gradu Lamia u središnjoj Grčkoj. Koalicija je uspješno branila taj grad sve do 1-vog kolovoza, predsjedničkih izbora. U Turskoj je izabran novi predsjednik Phaedrus Lidox, a John Daker je izabran u Grčkoj. Dva predsjednika vrlo brzo potpisuju primirje koje je završilo što je dotada bio najkrvaviji rat u povijesti.
Ratna Statistika
Bitke | 33 (Turska 0 : Grčka 33) |
---|---|
Borbe Pobjedio | Turska 1601 : Grčka 223, Rumunija 1350 |
Nerešeno | 521 |
Broj Bitaka | 3695 |